Unatoč nepovoljnim vremenskim okolnostima koje su spriječile odvijanje zamišljenih aktivnosti  u obližnjem školskom parku,  igra je bila popraćena iznimnim zadovoljstvom i radošću iako se odvijala u maloj školskoj dvorani i na školskom hodniku.  Učenicima je na izbor ponuđeno nekoliko „igrolikih stanica“  različitoga sadržaja (društvene igre, slagalice, kocke, šah, gumi-gumi, školica, igre preciznosti i sl.) pa je svako dijete pronašlo aktivnost  u kojoj želi sudjelovati. Igra se odvijala pod budnim okom učitelja, no bez njihova uplitanja jer je organizacija unutar igre prepuštena dječjim rukama.

Na opće zadovoljstvo učitelja, učenici su pokazali kako se današnja djeca još uvijek znaju igrati, a najljepšom igrom smatraju upravo onu koja se odvija u društvu vršnjaka. Većina njih izjavila je kako se nikada u životu nije tako naigrala, što nam daje nadu da će dobre stare igre i u budućnosti imati svoje poklonike. Preostaje nam, dakle, i dalje ih afirmirati u školama.

Tekst i fotografije: učiteljica Irma Arbutina Đikić