Na putovanje smo krenuli 13. lipnja 2016. godine iz Zagreba. Putujući kroz Mađarsku, vidjeli smo rodne obrađene ravnice kojima ova država obiluje. Svratili smo u glavni grad Budimpeštu, gdje smo se upoznali s povijesnim znamenitostima grada kao što su Citadela, Avenija Andrassy, crkva svetog Stjepana, Margaretin most koji povezuje Budim i Peštu.
Drugi dan proveli smo u Poljskoj. Ondje smo najprije posjetili rudnik soli Wieliczku koji se nalazi na popisu Unescove kulturne baštine. Ondje smo se divili ljepoti i izvanrednosti ljudskoga rada i djela obilazeći dvorane i kapelice sa zidovima načinjenima od soli. Nakon rudnika soli posjetili smo svetište Milosrdnog Isusa s modernom crkvom u obliku lađe koja nam je svojom raskošnošću oduzimala dah. Osjećali smo mir i zaštitu svetoga pape Ivana Pavla II. čiji je lik uklesan na rubu crkvene lađe. Posjetili smo grob svete Faustine Kovalske i samostan u kojem je za života boravila. Spomenuta svetica cijeli je svoj život posvetila Bogu i kao takva bila je snažna posrednica između Boga i ljudi. Nakon ručka imali smo priliku upoznati se s ljepotama poljskog grada Krakova koji nas je oduševio svojim starim gradom Wawelom, katedralom, središnjim gradskim trgom, tvrđavom Barbakan.

Treći dan našeg boravka obišli smo poljsko Marijansko svetište Jasna Gora. Tu smo vidjeli raskošne crkve i kapelice, a posebno nas se dojmilo poljsko blago – slika Gospe Jasnogorske. Ta je slika interesantna i jedinstvena zbog legendi koje joj se pripisuju. Posljednji dan našeg boravka kročili smo putem pape Ivana Pavla II. Posjetili smo njegovo rodno mjesto Wadowice gdje smo imali priliku razgledati župnu crkvu, krstionicu u kojoj se krstio i njegovu rodnu kuću. Glavna misao koja nas je pratila ostatak našega puta bio je natpis na satu njegove župne crkve: „Vrijeme bježi, vječnost čeka.“

Kao posljednje odredište obišli smo koncentracijski logor Auschwitz u kojem je, za vrijeme nacizma, ubijeno mnogo Židova, ali i pripadnika drugih naroda. Ondje smo obišli mnoge barake, tamnice, plinske komore. Upoznali smo se sa strahotama koje su se tamo odvijale i odali počast žrtvama logora. Nakon ručka smo, puni dojmova, krenuli autobusom u svoju domovinu. Uživali smo u ovom prelijepom putovanju koje nam je bilo jedno novo i nezaboravno iskustvo. U nadi da ćemo barem još jedanput posjetiti ove znamenitosti, ali istovremeno umorni i željni svoje drage domovine, uputili smo se kući s poljskim geslom u mislima: „Bog, Čast i Domovina“.

Tekst: Sara Ćepić, 8.d, članica ekipe

Fotografije: Andrijana Petrović, vjeroučiteljica