preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Mato Lovrak" Nova Gradiška

Login
Osobna karta škole

Sandučić povjerenja

Društvene mreže


Školska knjižnica

Radovi mladih novinara

UDŽBENICI

RED BUTTON

Kalendar
« Svibanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
Prikazani događaji

CARNet
Glazbeni odjel

Ja i sva moja lica

Školska prehrana

Nove rubrike

Logo naše škole

Korisno

Priloženi dokumenti:
opcinaGrad.ppsx

Skole.hr
Brojač posjeta
Ispis statistike od 22. 1. 2010.

Ukupno: 942277
Ovaj mjesec: 3218
Danas: 76
Učenički radovi
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Međunarodni dan materinjeg jezika
Autor: Ivana Franić Galik, 22. 2. 2016.

Međunarodni dan materinskoga jezika obilježava se svake godine 21. veljače, od 2000. godine, s ciljem unapređivanja, učenja i razvoja materinskog jezika te njegovanja jezične i kulturne različitosti i višejezičnosti.


Učenici 4.a i 5.a razreda o jeziku su napisali:
 

Volim svoj hrvatski jezik
 

Svoj hrvatski jezik volim,
na hrvatskom jeziku se molim.
Posebno mi je drag
zbog narječja tri.
Poručujem: „Voli ga i ti!“
                       Tea Lagundžija, 4.a

 

 

Volim svoj hrvatski jezik

Volim svoj materinji jezik
i sretan sam

što njime pričam svaki dan,
sve dok ne utonem u san.

 

Zbog njega volim zemlju ovu,
hrvatskim pričam s ljubavlju.

Veselje mi taj jezik daruje,

u meni on caruje.

 

                 Luka Žeruk, 4.a


                                                                             Volim svoj hrvatski jezik
 

Svoj jezik volim jer mi je on jedini. Za njega sun se borili ljudi iz prošlosti. Nikad ne bi želio pričati nekim drugim jezikom jer mi je hrvatski u srcu. On mi je kao brat ili kao sestra. Ne mogu opisati koliko volim hrvatski jezik.

                                                         Sven Matić, 4.a

 



 







Moj materinji jezik

Materinji jezik naučila sam u svojoj obitelji, od svojih bližnjih. Hrvatski jezik prepoznatljiv je po slovima s kvačicom koja djeci često predstavljaju problem, ali meni je to bilo sasvim normalna stvar. Kad sam već naučila dovoljno tečno govoriti, prvo što su me baka i djed naučili nije bila nikakva pjesmica nego molitva Oče naš. Kao dijete imala sam ogromnu želju naučiti čitati i pisati, no, kako su mi roditelji većinu vremena provodili na poslu, morala sam posao uzeti u svoje ruke. Uvijek sam mislila da je hrvatski jezik jako lagan, ali u školi sam se uvjerila u suprotno. Hrvatskim jezikom ne smatram gramatiku i pravopis, nego naš svakodnevni govor, riječi kojima se služimo i njihova značenja. Hrvatski jezik ima dugu i zanimljivu povijest i za njegovu slobodu odvijale su se velike borbe. Osjećam veliku povezanost s hrvatskim jezikom. On me podsjeća na to odakle potječem, gdje je moj dom. Podsjeća me na moju domovinu. Ljudi će htjeti stvoriti isti jezik i kulturu za sve narode, ali to ne smijemo dopustiti.  Povijest hrvatskoga naroda je u hrvatskome jeziku. Njime su napisane mnoge pjesme, priče, romani, legende, molitve, dnevnici… U njemu su sačuvane brojne uspomene, borbe, ustrajanja i ono najvažnije, u njemu je sačuvan naš ponos, naša zadnja uzdisanja i nova ustajanja, nove nade, nove pobjede. Moramo čuvati naš jezik jer je on temelj onoga što nas povezuje. Zaista se ponosim hrvatskim jezikom. Znam da imam samo trinaest godina i da sam još dijete, ali znam da se materinji jezik poštiva i da se mora voljeti. Materinji jezik je u srcu. S tim se jednostavno rodiš!
                                                                                                    Andrea Stipančević, 7.a

Hrvatski jezik

Jezik roda moga
dika roda hrvatskoga.

Po njemu sve znamo,
s njime sve bogatstvo imamo.
 

U njemu je tajna života
i sva skrivena ljepota,
riječi koje kao voda teku,
koje se izraziti znaju.

On je ponos moga roda,
on je nova moda,
jednostavno, on je sve!

On je more osjećaja,
brda i doline, mane i vrline,
usponi i padovi.
 

                     Melani Tomić, 7.b
 



 

 

 



 

 

Govorim hrvatski

Govorim ti hrvatski,
učim s tobom prijateljski.
Dijelim sa svima

sve o glagolima.

Hrvatske vesele imenice

po padežima mijenjaju lice.
Moji školski dani
hrvatskim su imenima zvani!

Ponedjeljak je početak,
utorak je veseljak,
srijeda nije stara ni sijeda,
četvrtak traži zajutrak.
 

Petak je završetak,
subota i lopta,

nedjelja evo prijatelja
koji poznaju se lako svi
jer govore hrvatski.

                      Tonka Magić, 5.a

 

Moj hrvatski


Imao sam dva pradjeda,
jednom jezik, kažu, slavonski,
a drugome dalmatinski.

 

Jedan je govorio: „Lipi tiću moj!“,
a drugi bi rekao:
„Stani diko,oj!“
 

Imam danas dva djeda,
jedan je u svijet pošao,

s mnogo novih riječi
kući je došao.

Taj strani jezik znam ja,

vi možda pet, tri ili dva,

ali najdraža srcu rečenica je hrvatska!

                             Andrija Magić, 5.a

Za web pripremile: Tatjana Kovačević, prof. i Ivana Franić Galik, učiteljica
Foto: Ivana Franić Galik, učiteljica

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju